„Kad se ljudi opuste, e onda ja nastupam“

Rođen 20. siječnja daleke 1929, Stjepan Jimmy Stanić bio je najmlađe dijete glazbeno nadarene obitelji. Mama, prvi glazbeni uzor, zvala ga je Mimi (jer je mislila da će dobiti curicu). Kao najmlađi (četvrti) bio je obiteljska maza, a kako su u to doba u kinu bili popularni kaubojski filmovi, najstariji brat predložio je da mu to ženskasto ime promijene u puno „opasnije“ – Đimi.

Sredinom pedesetih pokazalo se da mu je taj nadimak suđen, kada je 1954. snimio debitantsku singlicu na kojoj je zajedno s Ksenijom Komidar izveo obradu pjesme Cowboy Jimmy. Pjesmu je snimio uz Plesni ansambl Nikice Kalogjere, koji se tada našalio: „Đimi, imamo za tebe pjesmu po mjeri!“. A pjesma, doista, kao da je pjevala o njemu: „Kauboj Jimmy, njega voli svatko, pravi prerijski je sin i ljubav njemu teče glatko, on je kauboj otmjen i fin.“

Stjepan Jimmy Stanić nastupao je sedamdeset godina, a i u svojim devedesetima još je uvijek punio dvorane. Zadnji studijski album 91+ objavio je 2020, a nakon 95. godine života, prema podacima Croatia Recordsa, bio je najstariji aktivni pjevač na svijetu koji je redovito nastupao / Snimio Željko Hladika / PIXSELL

U šali je jednom rekao kako se glazbom počeo baviti u mješovitom pjevačkom zboru. A kakav je to zbor? Onaj u kojemu pola članova zna, a druga polovina ne zna pjevati. On je znao.

U muzičkoj je učio kontrabas. Glazbenu karijeru započeo je nakon Drugog svjetskog rata na zagrebačkim čagama. Domaći barovi i zapadnoeuropski noćni klubovi ubrzo su se pokazali „njegovim životnim prostorom“ (Siniša Škarica). Na prijelazu iz pedesetih u šezdesete obišao je više strana svijeta. Povratak u Zagreb ipak bio je neminovan. „Ja sam zagreboljub.“ Uža dužina i širina? Vlaškovuličanac (jer je djetinjstvo proveo u Vlaškoj).

I danas omiljena country and western tema Cowboy Jimmy odredila je jedan pol njegove karijere. Slijedile su i druge uspješnice: Bio sam konjušar cara, Moja kobila Suzi i Prsluk pucam na ludički nonsense tekst Paje Kanižaja s posvetom američkom pjesniku, „stričeku“ Ogdenu Nashu: Glava nigdje, pamet ima / molim padne zadnja rima / ova je pjesma vrlo svjež / pozdravljeni, striček Nash.

Volim Pariz Colea Portera i Flamingo Teda Grouye uz Plesni orkestar Radio Zagreba i Miljenka Prohasku najavile su drugu stranu, označenu evergreenima „po mjeri njegova croonerskog melizma“ (Škarica), poput Zamagljenog prozora, Prolazi sve i Jutro će promijeniti sve.

Vječne melodije kao što su Dimnjačar, Španja, Micika, Smetlar, Mimi, Pokloni svoj mi foto ili Kukavica – uz braću Justin, ali sve češće i u društvu supruge Barbare, snažno su mu označile karijeru. „Jimmy je nedvojbeno jedan od posljednjih Mohikanaca starog Zagreba koji nestaje, a tu dragu, slatku patinu pokazuje i svjedoči na svakom koraku, svojim ponašanjem, svojim jezikom i svojim specifičnim humorom“, zapisao je Nino Škrabe.

Jimmyjeva glazbena baza bila je, međutim, jazz, još od mladosti, kada je čuo pjesmu Jeepers Creepers. To je bilo to! „Sinatra je moj profesor. George Gershwin temelj je svega.“ Kada je 1956. u Zagrebu gostovao slavni američki trubač Dizzy Gillespie, kontrabasist iz benda Nelson Boyd nije na vrijeme stigao iz Rima, a „fakin iz Vlaške“ usudio se uskočiti minutu prije dvanaest i odsvirati čitav koncert! Po srcu i vokaciji iskonski džezer, „bio je i ostao izuzetan primjer vrhunskog izvođača songa, za naše prilike rijetko utjelovljenje onog što je u povijesti zabavne glazbe i jazza predstavljao ‘poker asova’ velike američke pjesmarice“, zapisao je Škrabe. „Prividno nehajan, prekrasnog baritona poput rodonačelnika svih croonera Binga Crosbyja, s nenadmašnim fraziranjem, improviziranjem i dramatskom izražajnošću Najvećeg, Franka Sinatre, s decentnošću i majstorskom artikulacijom izgovaranja teksta Nata Kinga Colea i s jedinstvenom, nenadmašnom stand-up komikom Deana Martina.“

Došao je i do međimurske popevke (Dok sam bil ja dečko mlad), a zanimljivo je da je bio i jedan od prvih pjevača, ako ne i prvi koji je na ovim prostorima izvodio rock ‘n’ roll uživo, u Zagrebu 1956. i Beogradu 1957. godine! Na Festivalu kajkavske popevke nastupio je uz etno sastav u pjesmi Vrganj, a pridružio se i hip-hop dvojcu Soma dollara u radijskom hitu Zagreb, Amerika u malom. „Život je kratak pa moramo iskoristiti sve stilove“, zaključio je. Pritom ga instinkt izvornog izvođača, performera, nikad nije napustio. A recept sastavljen od reda glazbe, vica i konferanse, koji zvuči tako jednostavno, umiju izvoditi tek najbolji.

Je li u tome bila tajna dugovječnosti? Odgovor se, vjerojatno, skriva u pjesmi. Jer u njegovim očima, doista, uvijek je plamtio „isti žar“: prema glazbi, nastupima, publici, sceni... „Tek mi je devedeset, još s lakoćom podnosim nastupe i ne umaraju me, a povući ću se tek kad se skljokam na pozornici. Dotad Barbara pazi na mene, a nakon koncerta idemo ravno doma u krpe.“

Lakoćom izvedbe, neponovljivom scenskom pojavom i urnebesnim dosjetkama, Jimmy je osvojio srca generacija. „Svih tih minulih godina pa sve do danas Jimmy je ostao jednako svjež i prihvatljiv brojnim naraštajima ljubitelja dobre glazbe. Uvijek samosvojan i originalan, postojano je slijedio svoju glazbenu i životnu zvijezdu te na kraju stekao status legende koju jednako poštuju i stari i mladi. Kad spomenete ime Jimmya Stanića, svačije se lice razvuče u osmijeh“, poentira Škrabe. Vječni mladić, sjajan glazbenik, nenadmašni zabavljač i vicmaher davno je prije poznih godina prerastao u fenomen.

I zbog toga „jašit će“ zauvijek, takav otmjen i fin, taj naš „pravi prerijski sin“.